Saopćenje povodom izjave Doris Pack

Usljed nastavka srpske propagande i medijske manipulacije čiji instrumenti postaju parlamentarci Evropskog parlamenta, Služba za odnose s javnošću Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini izdala je saopćenje za javnost u kojem se kaže:

- Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini je uvjerenja da srpska propaganda perfidnim metodama uvlači Evropski parlament, posebno pojedine njegove zastupnike, u projekat širenja neistina i straha od islama i muslimana Bošnjaka, kao autohtonog evropskog naroda. Širenje neistina i izmišljanje navodnih prijetnji od muslimana vrši se putem optužbi i etiketa kao što su „islamski fundamentalizam", „islamski terorizam", „turska krivnja" ili „osveta Turcima", kao što je to Ratko Mladić kazao u Srebrenici tokom vršenja genocidnog projekta, zatim „vehabizam" i sl. Muslimani Bošnjaci iako su najnezaštićeniji narod na Balkanu, koji nema ni nacionalnu ni drugu matičnu državu da ih štiti i brine se o njima za razliku od drugih naroda u regionu, sada se pokušavaju staviti pod posebnu političku lupu sumnji i optužbi zbog njihove vjere od strane evropskih institucija.

Diskusija i stav parlamentaraca Doris Pak i Bastiana Beldera da se u nacrtu rezolucije Vanjskopolitičkog komiteta Evropskog parlamenta Islamska zajednica pozove da se „jasno negativno izrazi o rastu vehabizma", može se razumjeti jedino kao nesvjesno nasjedanje na propagandnu, političku i medijsku manipulaciju koja potpuno zamagljuje istinu, ili svjesno zanemarivanja činjenica i nepoznavanje suštine odnosa na Balkanu.

Šta god da je pozadina, očito je da Doris Pak i Bastian Belder ne raspolažu činjenicama i nemaju uvid u ono što Islamska zajednica radi i što je radila do sada. Iz spektra posljednjih mnogobrojnih i odgovornih koraka Islamske zajednice, Doris Pak i Bastiana Beldera podsjećamo na Hutbu o osudi nasilja koja je pročitana na svim minberama u džamijama u BiH i bošnjačkoj dijaspori 04.11.2011. godine, u kojoj je osuđena zloupotreba islama te istaknuto da ono što nas „posebno zabrinjava i čini ozlojeđenim i ogorčenim jeste nasilje, teror i zločin koji se čini u ime vjere, konkretno, u ovom i ranijim sličnim slučajevima, u ime islama... To što se teroristi i zločinci kriju iza vjere i vjerskih parola njihov grijeh čini još težim i opasnijim, zato što pokušavaju dati legitimaciju i opravdanje svojim bezumnim nedjelima..."

Također u bajramskoj poruci 06.11.2011. godine, koja je direktno prenošena preko javnih radijskih i televizijskih emitera širom Bosne i Hercegovine reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić je još jedanput odlučno i energično osudio svaki vid nasilja i mržnje u ime vjere naglašavajući: „Zbog toga, oni koji napadaju muslimansku zajednicu i koji rade na razbijanju zajedništva muslimana u vjeri praveći sebi zasebne džamije zloupotrebljavaju i instituciju namaza, i džamije i džemata. Za takve grupe časni Kur'an ima samo riječi osude jer su ta mjesta u službi sijanja razdora... Dakle, svako ima pravo da izabere svoj životni put, ali niko nema pravo da ugrožava mir i sigurnost naroda .... a to znači da savjestan i odgovoran narod mora ustati i zaustaviti one koji su skloni nasilju, koji su u šejtanskoj mreži, koji nemaju osjećaj za slobodu i prava drugih, koji se igraju sa našom i budućnošću naše djece." (Ove dvije hutbe o osudi nasilja, nakon napada na Američku ambasadu, bit će dostavljene Doris Pak i Bastinu Belderu)

Reisu-l-ulema je autor Deklaracije evropskih muslimana u kojoj je, nakon tragičnih događaja od 11. septembra 2001. godine u Nju Jorku, 11. marta 2004. godine u Madridu te 7. jula 2005. godine u Londonu jasno i nedvosmisleno osudio terorizam u ime vjere i predložio niz aktivnosti koje muslimani trebaju činiti u borbi protiv nasilja u svijetu.

Ovo su samo neke od nepobitnih činjenica, a svako može izabrati da li će slušati neistine i vjerovati im, pristajati na predrasude ili tragati za činjenicama i istinom. Doris Pak i Bastin Balder mogu izabrati da li će im izvor informacija biti srpska politička i medijska propaganda i da li će na temelju nje formirati sudove i političke stavove. Međutim, vjerujemo da bi bilo korektnije i vjerodostojnije da o pitanjima koja se tiču islama, muslimana i Islamske zajednice konsultiraju Islamsku zajednicu bez posrednika, koja je bila uvijek otvorena za svaku vrstu razgovora. Sve vezano za islam i djelovanje Islamske zajednice bit će im dostupno, na vrijeme i potpuno. No, da je Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini sjedila skrštenih ruku i čekala da se neki sjete Bosne i Hercegovine rizikovali bi da danas imamo sukobe različitog intenziteta i da prostor Balkana zahvati irački ili afganistanski sindrom.

Isto tako, odgovorni politički predstavnici u regionu i Evropi mogu da ne cijene napore koje je Islamska zajednica uložila da nakon masovnog stradanja i etničkog čišćenja muslimana Bošnjaka ne dođe do osvetničkih akcija, ali ne mogu negirati uloženi trud i činjenice. Oni mogu tolerirati da se nasljednici fašističke ideologije oličeni u srpskom četničkom pokretu svakog 12. jula, sa ikonografijom u kojoj je vršen genocid, okupljaju u Srebrenici i vrijeđaju preživjele žrtve zločina, ali ne mogu očekivati da muslimani prihvate fašističko i genocidno nasljeđe i praksu. Muslimani imaju pravo upitati da li takav fašizam i institucionalna podrška određenih krugova iz Beograda i Banja Luke njegovom narastanju predstavlja zabrinutost za Doris Pak i Bastina Beldera?

Sarajevo, 14.02.2012. godine

Služba za odnose s javnošću